Denis Avdagić blog

Koliko god se Afganistan činio daleko od Europe, daleko od Hrvatske, on je u globaliziranom svijetu iznimno blizu nas. Problemi koji muče stanovnike te zemlje, napaćene desetljećima okrutnog nasilja i ratovima, nisu nešto čemu možemo okrenuti leđa i reći da nas se to ne tiče. I noviji događaji koji su pogodili našu regiju, ukazali su da se nasilje lako može preliti iz jedne zemlje u drugu, a situacija u Afganistanu je upravo takva da "zakon spojenih posuda" može relativno brzo nesigurnost dovesti i na europski kontinent! Zapravo, između Turske, koja je jednim dijelom dio europskog kontinenta, i "dalekog" Afganistana, je Irak, koji radi vlastitih problema nije nikakva garancija sigurnosti Europe. Zato Afganistan, kada govorimo o sigurnosti, i kada raspravljamo čiji je to problem, nipošto nije tema koju možemo ostaviti postrance, ili nekome drugom.

Afganistan nam nije blizu samo zemljopisno. Problemi u toj zemlji ne mogu, a ne evocirati uspomene na ratnu katastrofu koju smo ne tako davno doživjeli i sami! Osjećati rat na "vlastitoj koži" i tražiti od svijeta da reagira bila je i naša svakodnevnica. Tražila se pomoć, tražilo se zaustavljanje krvoprolića. Upravo to traže i Afganistanci! Oni žele mir, i oni žele pomoć od drugih. Hrvatska je devedesetih bila u situaciji da traži pomoć, a danas je u prilici da tu pomoć pruži drugima, a ona je upravo Afganistancima danas najpotrebnija.

Nije teško doći do kvalitetnih informacija o Afganistanu, povijesti te zemlje, pa i željama njenih stanovnika. Stoga, kada se govori o Afganistanu treba uvažavati činjenice. I tu možemo povući paralele s Hrvatskom i nedavnom prošlošću. Upravo se u Hrvatskoj devedesetih javljalo ogorčenje netočnim prenošenjem vijesti i informacijama koje su se plasirale diljem svijeta o ratu, njegovim uzrocima i povodu. Slično je danas s Afganistanom. Nažalost, danas se u Hrvatskoj kao i u mnogim drugim zemljama plasiraju netočne informacije o toj zemlji i onomu što se događa u njoj. Tako se mnogi proglašavaju i govornicima u ime Afganistana, želeći povući međunarodne snage iz te zemlje, a kao povod tomu koristeći navodnu "želju" Afganistanaca, kako oni ne žele pomoć i sigurnost, misleći kako se u toj zemlji ne provode ispitivanja javnog mnijenja i kako se ne zna što misle njeni građani. Naravno to nije istina, jer se godinama provode ispitivanja javnog mnijenja u Afganistanu, pa je tako i za 2009. The Asia Foundation objavio kako su najveći problemi Afganistancima "napadi, nasilje i terorizam", koje slijede "nezaposlenost, loša ekonomija i korupcija".

Loša informiranost građana diljem svijeta o Afganistanu uzrok je neispravnog gledanja na prisutnost međunarodnih snaga u toj zemlji. Nerijetko se može čuti kako se tamo radi o "Američkom ratu" u koji se ne treba miješati, i u kojem ne treba sudjelovati. No Afganistan sigurno nije samo problem Sjedinjenih Američkih Država, a ako ćemo situaciju u Afganistanu okarakterizirati kao rat, onda je to rat Afganistanaca uz koje su međunarodne snage, a protiv "sijača straha", šačice pobunjenika s ciljem destabilizacije Afganistana. Protivnici međunarodnih snaga u Afganistanu, kao i domaćih afganistanskih sigurnosnih snaga, nisu većina, niti narodi Afganistana, to su pobunjenici iza kojih stoji manjina, i koji Afganistan žele pretvoriti u utočište terorista, izvorište nesigurnosti. Zato to nije problem SAD-a, nego problem čije je rješenje obveza čovječanstva!

Uz lošu informiranost, svjedoci smo kako se na pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji su u Afganistanu, ne gleda s poštovanjem i uvažavanjem, nego kao sporedne glumce neke loše i ne-gledljive drame! Umjesto da smo ponosni na njih, na posao koji s visokim stupnjem profesionalnosti i moralnosti obavljaju u Afganistanu. Postali su hrvatski brand, prepoznatljivi lokalnom stanovništvu kao i kolegama iz drugih zemalja, predani zadaćama pomoći Afganistanskom stanovništvu, spašavanju života, ali i humanitarnom radu – napose u slobodno vrijeme! Umjesto da ih se u povratku dočekuje s poštovanjem, njihov povratak kući prolazi kao manje važna vijest, ona koja se teško pronađe u novinama. Zaboravili smo na plemenitost takvog poziva, profesionalnog vojnika, a ne bi smo smjeli. Oni su tamo ne samo u ime Hrvatske, nego i u ime solidarnosti i čovječnosti. U predblagdansko vrijeme, oni su naš dar za bolji svijet i bolje sutra i jedna od najvećih vrijednosti. Oni su dokaz da se znamo suosjećati s patnjama drugih!

Na kraju, ne treba zaboraviti niti kako je došlo do intervencije u Afganistanu, napada na talibanski režim koji je podržavao Al-Qaidu, terorističku organizaciju odgovornu za najkrvaviji teroristički napad u povijesti čovječanstva, 11. rujna. Ne treba zaboraviti niti kako je brutalno talibanski režim kršio ljudska prava, pa i uništavao spomenike ljudske kulture. Nažalost, sve se to zaboravlja, pa se ne rijetko i u slobodnoj Europi, gdje ljudska prava nisu dirnuta, mogu čuti pozivi za napuštanjem Afganistana. Kao da Europa odavno nije naučila da sebičnost ne vodi dobromu, a okretanje leđa problemu ne rješava isti. Ne smijemo stoga zaboraviti: Afganistan je blizu nas!